Autentik Top Lista

 

Ukupno: 4947

Danas: 42

Juče: 49

 

• Istorijat Kluba

 

Dame i gospodo,

dragi gosti,

poznavaoci i poštovaoci kraljice sportova,

 

dozvolite mi da, pre svega, svima vama poželim prijatan boravak na centralnoj svečanosti obeležavanja četrdeset-petogodišnjice postojanja i kontinuiranog rada Atletskog kluba "Vožd". Trenutak je da se podsetimo rezultata našeg rada u pomenutom periodu i da odamo zasluženo priznanje svima onima koji su deo sebe ugradili u naš klub. U najkraćim crtama upoznaću vas sa istorijatom kluba kao i najznačajnijim uspesima.

 

Mada je osnivačka skupština kluba održana 7. decembra 1958. god., tadašnji Atletski klub "Kablovi" počeo je da radi na proleće naredne godine i pod tim imenom radio je sve do sredine 1992. god. od kada nosi današnji naziv.

 

Prvi čovek kluba bio je Vlada Parmaković kome su uspešno asistirali Jovan Cvetković, Velibor Kostić i Slavko Kolar. Zajedničkim naporima već posle nekoliko godina "Kablovi" su stekli zavidno mesto u srpskoj atletici. Prva medalja osvojena je na prvenstvu Srbije za juniore već posle nekoliko meseci rada. Treba svakako zabeležiti da je prvu klupsku medalju osvojio Slobodan "Boda" Vasić koji je tada bio treći u bacanju koplja. Prve medalje sa seniorskog prvenstva Jugoslavije, dakle najvećeg domaćeg takmičenja, doneo nam je Miroslav Milosavljević "Ditara". On je 1963. i 1965. god. bio treći u troskoku. Prvi državni rekorder iz našeg kluba postao je Slobodan Jovanović koji je 1965. god. u Nišu sa rezultatom 14,95 m postavio juniorski rekord Jugoslavije u troskoku.

 

Iz prve generacije takmičara treba svakako istaći Miodraga Starčevića, državnog prvaka u bacanju kladiva za mlađe juniore, sprintera Branislava Kostića, trkače Dragutina Maksimovića i Milivoja Pešića, skakače Dušana Ljujića i Petra Manića kao i bacače Slavoljuba Jovanovića "Živca", Vladetu Velimirovića, Miletu i Milovana Markovića "Lalu” kao i Dušana Nikolića "Bačvicu" ".

 

Odlaskom Slavka Kolara u Kanadu u klubu dolazi do rasipanja ekipe i velike krize u radu. Mladi treneri Milorad Jovanović i Miodrag Mančić trudili su se koliko su znali i mogli, ali je sve do sredine sedamdesetih godina uspeha bilo veoma malo. "Crna tačka" bila je 1966. godina kada na prvenstvenim takmičenjima nije osvojena ni jedna jedina medalja! Bio je to prvi i poslednji put da klub ostane bez ijednog trofeja u jednoj kalendarskoj godini. Poređenja radi, najuspešnija godina bila je 1993. kada smo na prvenstvima Balkana, Jugoslavije i Srbije osvojili čak 157 medalja, od toga 75 zlatnih!

 

Ipak, u pomenutom periodu Đorđe Prentić je 1969. god. postao prvi juniorski državni reprezentativac iz našeg kluba, a rezultatima su se istakli i sprinterka Dušanka Đurđević i hodač Mića Milojević.

 

Uključivanjem u rad Dragutina Maksimovića i Boška Zdravkovića počinje novi uspon kluba. Druga generacija takmičara bila je vrlo uspešna a većina njih i danas radi u klubu. Iz te generacije posebno treba istaći Nelu Jovanović - Rmandić, prvu seniorsku državnu rekorderku iz kluba koja je 1986. god. postavila rekord Jugoslavije u trci na 10.000 m, kao i Pericu Dimitrijevića, juniorskog reprezentativca u sprintu. Pored njih dvoje, osvajaju medalje i ostvaruju zapažene rezultate na saveznom nivou i Nebojša Marić "Čarli", Radojica Stevanović Miloš Lukić, Radmilo Stanojević, Zoran Popović, Časlav Milutinović, Dragoslav Pajić i drugi.

 

Početkom osamdesetih godina dolazi do smene generacija i kratkotrajne krize rezultata. Mendrag Vukićević, Branka Jovanović i Živojin Ristić jedini su koji donose medalje ali su oni istovremeno i predvodnici buduće šampionske generacije koja će se ubrzo formirati.

 

U periodu od 1984. do 1991. godine "Kablovi" će od malog i nepoznatog kluba prerasti u jedan od najjačih atletskih kolektiva u SFR Jugoslaviji i to ne samo takmičarski već i u organizacionom smislu. Od tada pa sve do danas naš klub redovno, svake godine, daje državne reprezentativce i državne prvake. Seniorske ekipe u tom periodu postali su i standardni članovi Prve savezne lige - žene od 1987., muškarci od 1990. godine a klub je standardno brojao oko 150 aktivnih takmičara u svim kategorijama.

 

Stojan Đorđević i Miloš Lukić, predsednici kluba u ovom periodu, bili su predsednici za uzor. Obojica su se maksimalno angažovali na obezbeđivanju što boljih uslova za rad a nije im bio težak nijedan zadatak. Tako je Stole Đorđević ustajao u pet sati ujutro da bi obeležavao stazu za kros a Miloš Lukić vozio takmičare i po 2.000 km i kad je bio bolestan. Njih dvojica svakako su najzaslužniji za izuzetan kvalitativan uspon kluba u ovom periodu, a njima su sa uspehom asistirali Boško Zdravković, Milorad Jovanović, Miodrag Starčević i Ljubiša Gajić.

 

Boško Zdravković je dao nemerljiv doprinos klubu kao trener i međunarodni atletski sudija, ali je najviše od svih uradio na planu obezbeđivanja sredstava za rad i u tome mu nema premca. Da nije bilo njega, mnoge akcije ne bi bile sprovedene.

 

Milorad Jovanović je kao trener odgajio državnog rekordera (Nela Jovanović), ali je njegov najveći doprinos klubu to što ga je krajem šezdesetih godina spasao raspada kao i okupljanje srednje generacije takmičara koji su kasnije postali stubovi kluba. Njegovi učenici bili su iz te generacije Nebojša Marić, Miloš Lukić, Dragoslav Pajić, Snežana Kostić i Ljubiša Gajić, ljudi koji su po završetku karijere preuzeli vođenje kluba i sa velikim uspehom vode ga i danas.

 

Miodrag Starčević radi kao trener bacača kladiva od 1983. godine do danas i za to vreme je ostvario čitav niz vrhunskih rezultata. Odgajio je nekoliko državnih reprezentativaca i jednog državnog rekordera a klubu je doneo veliki broj titula prvaka Jugoslavije u svim kategorijama. Mića sa velikim uspehom radi i danas u klubu i predstavlja jedan od stožera atletike u Jagodini.

 

Ljubiša Gajić je kao jedini profesionalni trener radio u klubu u periodu od 1987. do 2002. god. i za to vreme izuzetno unapredio stručni i organizacioni rad u klubu. On je u ovom periodu odgajio desetoro državnih reprezentativaca i troje prvaka Balkana a dve njegove takmičarke učestvovale su i na najvećim svetskim i evropskim priredbama. Gajićeve atletičarke Marina Filipović, Irena Vidojević, Marija Pavlović, Jelenka Ilić, Ivana Jovanović i Olivera Ranković postavile su šest seniorskih i 22 juniorska državna rekorda. Veliki doprinos Gajić daje i kao član Međunarodne federacije atletskih statističara kao ekspert za istoriju jugoslovenske atletike.

 

Ogromna je lista ostvarenih uspeha i pobeda u pomeutom periodu. Ipak, da pomenemo najbolje: Marina Filipović je perjanica generacije i najbolja sportistkinja Jagodine uopšte. Državni reprezentativci Irena Vidojević, Zoran Milanović, Dragana Mišić i Nela Jovanović donosili su medalje sa prvenstava Jugoslavije a zapažene uspehe i visoke plasmane na saveznom nivou ostvarivali su i Biljana Rakić, Danijela Todorović, Pegi Dvoršak, Dejan Stojanović, Gabrijela Markuš, Jasmina Ranković, Kristina Đorđević i drugi.

 

U poslednjoj deceniji XX veka klub je radio u najtežim uslovima od kako postoji. Raspad Jugoslavije, ratno stanje, sankcije i neverovatan pad standarda vratili su nas mnogo godina unazad. Potpuna neizvesnost finansiranja i nemogućnost nabavke kvalitetne sportske opreme sveli su klub tih godina na svega tridesetak takmičara a višegodišnja zabrana izlaska naših takmičara van zemlje odnela nam je čitavu generaciju veoma darovitih takmičara. Olivera Ranković, Ivana Jovanović, Dejan Stojanović, Anđelka Almažan, Dejan Košanin, Danica Milošević, Aleksandra Jaćimović i drugi bili su državni prvaci i rekorderi ali nikada nisu imali prilike da obuku plavu majicu državne reprezentacije. Razočarani, jedan po jedan napuštali su atletiku.

 

Treba reći da smo punih pet godina u tom periodu živeli bukvalno bez ijednog dinara dotacija, a preživeli smo isključivo zahvaljujući neverovatnoj upornosti starih članova kluba kao i pomoći jagodinskih preduzeća, uglavnom privatnih. U tom pogledu treba posebno istaći Radeta Miloševića koji je puno pomogao svojim sredstvima kao i Boška Zdravkovića koji je klubu obezbedio najveći deo novčanih sredstava.

 

I pored katastrofalne finansijske situacije i naglog smanjenja broja takmičara, klub je zadržao kvalitet, što je veoma bitna činjenica. U prilog tome govore sledeći podaci: Marija Pavlović je, posle Marine Filipović, druga naša takmičarka koja je nastupala na svetskim i evropskim prvenstvima a bila je i evidentan kandidat za Olimpijske igre u Sidneju 2000 god. Jelenka Ilić je bila seniorska prvakinja Balkana u sedmoboju, a u državnoj reprezentaciji nastupali su Mila Savić, Biljana i Marija Mitrović, Ivan Arizanović, Marjan Pavićević, Borko Antonić, Živadin Milenković, Zoran Milanović, Dušan Antić, Marko Jovanović, Dejan Bogićević i Radivoje Tasić kao poslednji u nizu jagodinskih reprezentativaca. Dugačka je lista državnih prvaka u ovom periodu a za ove uspehe pored već pomenutih trenera zaslužni su i Konstantin Šipoklijev, bugarski stručnjak koji je dve godine proveo kod nas kao i Milisav Stanojčić iz Šapca.

 

Početak XXI veka doneo je velike lomove u celom našem društvu pa je tako došlo do previranja i u našem klubu. Pre dve godine povučeno je nekoliko veoma loših poteza, između ostalog ukinuto je i radno mesto profesionalnog trenera a potpuno su zanemarene selekcije novih takmičara što je rezultiralo znatno slabijim rezultatima. Ipak, stvari su brzo ponovo dovedene u red tako da danas imamo potpuno novu generaciju u klubu a među njima i nekolicinu veoma darovitih mladih atletičara među kojima se posebno ističu Ivan Lukić, državni prvak u bacanju kladiva za mlađe juniore i pionire, Stefan Milojković, dvostruki državni prvak u konkurenciji mlađih pionira kao i juniorski vicešampioni države Bojana Mihajlović u bacanju kladiva i Miloš Simić u preponskom trčanju. Blizu vrha su i Marko Nikolić, Dijana Vukomanović, Mina Arsić, Stevan Marić, Jelena Miščevi} i drugi. U ovoj, jubilarnoj godini, kroz klupske selekcije prošlo je oko 150 dečaka i devojčica a na proleće naredne godine uradi}emo još jednu veliku selekciju čime }emo znatno omasoviti klub {to je prioritetan zadatak u narednom periodu.

 

Na kraju, dozvolite mi da vam prezentiram kratak zbirni bilans našeg rada za proteklih 45 godina:

 

- kroz klub je prošlo preko 5.ooo mladića i devojaka od kojih su mnogi danas ugledni lekari, ekonomisti, pravnici, inženjeri a njih desetoro su profesori fizičke kulture;

 

- naši takmičari nastupili su do sada na 2.960 takmičenja u zemlji i inostranstvu, i to u 27 zemalja sa četiri kontinenta. Jagodinski atletičari imali su prilike da se takmiče, između ostalih, i u Njujorku, Pekingu, Moskvi, Madridu, Ankari, Parizu, Tokiju, Budimpešti ...

 

- muška i ženska seniorska ekipa bili su ekipni prvaci Srbije, ženska juniorska ekipa dva puta vicešampion Jugoslavije i dva puta ekipni prvak Srbije a pionirke pobednici Kupa Srbije;

 

- na svetskim i evropskim prvenstvima nastupale su Marina Filipović i Marija Pavlović;

 

- na kupu Evrope nastupali su Marina Filipović, Marija Pavlović i Dejan Bogićević;

 

- na svetskom kupu u hodanju nastupio je Živadin Milenković;

 

- na prvenstvima Balkana osvojili smo 21 medalju;

 

- 132 puta naši takmičari stekli su počasnu titulu prvaka Jugoslavije. Uzgred, osvojili su još i 109 srebrnih i 123 bronzane medalje. U tom pogledu samo je pet klubova iz sadašnje države uspešnije od našeg kluba;

 

- gornjem bilansu treba dodati 689 medalja osvojenih na prvenstvima Srbije, od toga je 261 zlatna;

 

- 36 puta naši takmičari upisivali su svoje ime na počasnoj listi državnih rekordera i to u pet kategorija. Jedino u muškoj seniorskoj kategoriji još uvek nemamo državni rekord;

 

- klub je dobitnik velikog broja društvenih priznanja od kojih pominjemo samo nekoliko: Zlatne plakete Atletskog saveza Jugoslavije i Atletskog saveza Srbije, Oktobarsku nagradu grada Jagodine i "Zlatnu buktinju" Jagodinskog sportskog saveza. Pored toga, naš klub je tri puta bio najuspešniji klub Pomoravskog okruga u anketi lista "Novi put" dok je Jelenka Ilić bila sportista godine 1996 u istoj anketi.

 

 

Uspeha je bilo zaista mnogo a vremena je malo. Ovo bi u najkraćim crtama bio istorijat na{eg kluba koji je u XXI vek ušao sa željom i obavezom da potvrdi teško i zasluženo stečeni renome jednog od najuglednijih atletskih kolektiva u našoj zemlji. Svima vama koji ste deo sebe ugradili u Atletski klub "Vožd" želim još jednom da se najtoplije zahvalim i da vam poželim još mnogo, mnogo uspeha u budućem radu.

 

 

(Referat na svečanoj konferenciji kluba povodom 45-godišnjice rada)

   

Prijatelji:      Bg Linkovi      Raskrsnica      Sajtovi      Prezentacije      Web Adresar      Bg Autentik      Autentik